Prilično intenzivnih 5 radnih dana, poslovni put i MTB utrka bilo je potrebno da se napokon slegnu dojmovi i euforija Neusiedlersee maratona – pa napokon da hladne glave sročim kratki recap.
Ovaj maraton je prijavljen kao jedna od pripremnih utrka za Tour de Kärnten (6-dnevna cestovna etapna utrka u Austriji) koji je na rasporedu posljednji tjedan u svibnju. Nakon (više manje uspješnog) otvorenja sezone utrka vikend ranije na Istria Granfondo, red je došao na malo žešći startni line-up. Ukupno 1200 natjecatelja svih profila (od Jurja Sagana, preko Instagram influencerica, brevetaša s torbicama do entuzijastičnih amatera) okupiralo je 23. travnja austrijski Mörbisch am See. Ova utrka je, podjednako kao i Istria Granfondo, bila kvalifikacijska za UCI World Series World Cup u Glasgowu u kolovozu, stoga broj natjecatelja ne iznenađuje. Organizator je dan ranije ponudio i pojedinačni kronometar, koji smo ovog puta odlučili preskočiti.
S obzirom na udaljenost (2h vožnje od Graza), odlučili smo obaviti sve u jednom danu i iskoristiti luksuz spavanja u vlastitom krevetu. Doduše, isto se katkad može pokazati kao dvosjekli mač, jer je u tom slučaju buđenje puno ranije nego u varijanti noćenja s doručkom 300m zračne udaljenosti od startne linije. Bicikli i stvari su spakirani u auto već večer ranije, pa je nakon budilice u 4:30 preostalo popiti brzinsku kavu i potrpati doručak u prijenosni hladnjak (insider tip: tog dana odustalo se od slatke riže sa kokosovim mlijekom a la rice cake – fino je, ali zato izaziva žgaravicu). Bez previše prometne zbrke stižemo na podizanje startnih brojeva u 7 i izbjegavamo gužvu, pa nam ostaje dovoljno vremena do starta u 9 za zadnje pripreme i (meni prekratko) zagrijavanje prije starta. Velika pohvala organizatoru u ovom slučaju, koji je startne blokove organizirao po dobnim kategorijama i odvojio starteve svakih 5 minuta.
Trasa utrke vodila je oko Neusiedler jezera, jednim dijelom i kroz Mađarsku. Odmah nakon starta krenulo se na prvi hupserčić od 2km koji je bio taman da zakiseli mišiće, ali ne i da razbije grupu (suludo za očekivati s obzirom na broj ljudi na startu). Burgenland (ili Gradišće) je za austrijske pojmove prilično ravničarski kraj, pa je ovaj maraton na 125km donio samo 600m uspona, sve u obliku već spomenutog hupsera sa starta. Ovakav profil se pobrinuo za velike i brze grupe biciklista (npr. na segmentu od 20km prosječna brzina od 50+ km/h u grupi od 50ak biciklista), koje su u kombinaciji sa vrlo lošim mađarskim cestama i jakim bočnim vjetrom na žalost uzrokovale brojne padove i intervencije hitne pomoći. U skladu s tim pobjednik je svatko tko je uspio proći ciljem čitavih ključnih kostiju ili proći minimalno sa potrganim dresom i nekoliko ogrebotina na ručicama mjenjača. Modus operandi je u mom slučaju bio naći veću grupu i što bolje se sakriti od mađarske bure, popratiti eventualne skokove, izbjeći nekoliko ispalih bidona, ignorirati opći kaos pelotona i u jednom komadu stići do cilja. S obzirom na istarski rezultat od proteklog vikenda sa puno manje žena na startu, nisam ciljala na postolje – kao i svaki put, odlučila sam dati sve od sebe i eventualno se ugodno iznenaditi. Kad sam ga najmanje očekivala ovog puta se i dogodilo – i bilo je zbilja ugodno iznenađenje. Neusiedlersee maraton od 125km završila sam prosječnom brzinom od 38,8 km/h, na 1. mjestu (od 47) u kategoriji žena 19-34 (i time se kvalificirala za Glasgow) i 2. mjestu ukupno u kategoriji žena (od 109). Za sad moram (ne)skromno priznati da je ovo najbolji rezultat od kad okrećem pedale (do sad su mi se postolja događala u pravilu samo kad bi nas startalo 3).
Za kraj kratki osvrt na ostatak tima ŠBZ / Horvat – Robert je nakon cijele utrke provedene u vodećoj grupi sa zvučnim imenima poput već spomenutog Sagana i Johnnya Hoogerlanda uletio u nesretan pad na zadnjem kilometru i na kraju završio s prosječnom brzinom 43,25 km/h na 30. mjestu (od 1070).
Da se vratim na uvodnu riječ – nakon što su se dojmovi slegli i rane se osušile, definitivno se nismo zanijeli ovim uspjehom, samo smo dobili dodatni vjetar u leđa (treba biti oprezan jer taj se vrlo brzo i lako okrene u glavu). Sezona i treninzi idu dalje, nove utrke i izazovi su već na vidiku, a u međuvremenu ne valja zaboraviti i one sporednije stvari koje su također dio života: posao, kućanski poslovi, kava u Bonku itd. 😉 Vidimo se na biciklu!
Maraton odvozila i text sastavila:
Majda Horvat