Uvodno slovo

Dokaz izvanrednom karakteru vremenu u kojem živimo su i Olimpijske igre. U starom vijeku u kojem leži korijen modernih Olimpijskih igara za vrijeme održavanja istih privremeno bi se obustavljala neprijateljstva i prekidali ratovi. Nažalost današnje Olimpijske igre, iako su preuzele mnoga načela onih starovjekovnih, nemaju tu snagu da zaustave, barem na trenutak, ratove a niti pandemije. Iako nismo sigurni da su ovo posljednje mogle zaustaviti i u starom vijeku.

Kako god bilo, svi oni koji znaju točno brojati i prate Olimpijske igre modernog doba znaju da su se iste trebale održati u Tokiju 2020. godine. Zahvaljujući pandemiji COVID 19 virusa održavaju se eto ove 2021. godine. Dakle s godinom zakašnjenja. Bolje-ikad-nego-nikad kaže naša stara poslovica s kojom se i mi slažemo. Nego, a gdje je tu biciklizam?

I na početku bijaše biciklizam

Biciklizam je u Olimpijskim igrama modernog doba, dakle onima koje se održavaju od 1896. godine, od samih njenih početaka. Također, biciklizam je jedan je od pet sportova koji je bio prisutan baš na svakim do sada održanim Olimpijskim igrama modernog doba. Dakle, kao sport biciklizam na Olimpijskim igrama ima značajno mjesto i možemo ga svrstati u sam vrh Olimpijskih sportova.

Start cestovne biciklističke utrke na prvim Olipijskim igrama 1896 godine na velodromu Neo Phaleron u Piraeusu

Odlično, a gdje smo mi Hrvati u Olimpijskom cestovnom biciklizmu?

Pa nismo baš u njemu prisutni od prvih Olimpijskih igara modernog doba ali smo bili prisutni već 1924. kada su predstavnici Hrvatske Đuro Dukanović i Koloman Sović pod zastavom Kraljevine SHS branili boje iste na cestovnoj utrci u duljini od 188 km. te su istu završili kao 35-ti i 41-vi. Hrvatski predstavnici od te 1924 pa na ovamo su bila imena poput Stjepana Ljubića Vojvode, Antona Baneka, Augusta Prosenika, Josipa Pokupeca. Iz tog predratnog, ili međuratnog perioda potrebno je izdvojiti 34. mjesto Augusta Prosenika na cestovnoj utrci na 100 km. 1936. godine u Berlinu. Nakon drugog svjetskog rata u sastavu reprezentacije Jugoslavije na olimpijskim igrama su nastupali Ivan Levačić, Nevio Valčić, Cvitko Bilić, Eugen Pleško, Vlado Fumić i Bruno Bulić kao zadnji Hrvat koji je 1980 nastupio na Olimpijskim igrama u Moskvi braneći boje Jugoslavije. Najbolji rezultat iz tog perioda ostvario je Cvitko Bilić 1968. godine u Mexicu kada je cestovnu utrku dugu 196,2 km završio kao 25.

Olimpijski cestovni biciklizam u samostalnoj i suverenoj RH

S osamostaljenjem Republike Hrvatske kao suverene države na nastup Hrvatskih biciklista čekalo se sve do 2008. godine i Olimpijskih igara u Pekingu. I vrijedilo je čekati jer je reprezentacija Hrvatske nastupila u sastavu Radoslav Rogina, Matija Kvasina i Vladimir Miholjević. Rogina je izjednačio rezultat Cvitka Bilića iz 1968 i utrku završio kao 25. Od onda, tj. od 2008 godine Hrvatska u biciklizmu redovito ima svoje predstavnike na Olipijskim igrama, tako su u Londonu 2012. godine to bili Kristijan Đurasek i Radoslav Rogina, a u Rio de Janeiro-u 2016. godine Kristijan Đurasek i Matija Kvasina kojom prilikom je Kristijan Đurasek podigao ljestvicu ostvarenja hrvatskog biciklizma na Olimpijskim igrama i cestovnu utrku završio kao 18-ti.

Dakle, da zaključimo, povijest nastupa hrvatskih cestovnih biciklista na modernim Olimpijskim igrama postoji i puno je bogatija nego bi većina od nas mislila. A što je s nastupom hrvatskih cestovnih biciklista na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine?

Peking 2008 (Rogina, Miholjević, Kvasina, trener Eugen Pleško)

London 2012 (Đurasek i Rogina)

Rio de Janeiro 2016 (Alan Dumić – tehniko, Matija Kvasina, Vladimir Miholjević – direktor reprezentacije, Kristijan Đurasek)

Tokijo 2020/2021

Ne možemo ne primijetiti da se lista naših cestovnih biciklista koji će nastupati na Olimpijskim igrama stanjila na najmanju moguću mjeru odnosno jednog i jedinog predstavnika – Josipa Rumca. Josip Rumac je mladi riječki biciklist koji zadnje tri sezone vozi u talijanskoj profesionalnoj ekipi Androni Giocattoli – Sidermec i ovo mu je prvi nastup na Olimpijskim igrama. Iako slovi kao sprinter Josip se snalazi dobro i na brdu i po valovitom terenu čemu je dokaz sasvim dobro 26-to mjesto na prošlogodišnjem izdanju utrke Strade bianche. Što nas dovodi do konfiguracije staze na Olimpijskim igrama u Tokiju. Staza je duga 234 kilometra s ukupno 4865 m penjanja a kreće iz Musashinonomori parka i kreće u podnožje planine Fuji po čiji obroncima će se voziti većina utrke. Prvih 40 kilometra utrke su relativno ravni a onda počinje penjanje na uspon Duschi (1121 m.) potom cestom oko jezera Yamanakako do prijevoj Kagosaka (1111 m.) i spust prema Fuji International Speedway centru. Potom se kreće u krug od 50 kilometara koji natjecatelje vodi preko planine Fuji Sanroku (1451 m.) a nakon spusta s planine staza će od 160-tog to 190-tog kilometra utrke vrludati u, na i oko Fuji International Speedway centra. Taman da se ulovi malo zraka ali ne previše s obzirom da se radi o valovitom terenu prije nego se krene u krug koji vodi preko prijevoja Mikuni (1171 m.) cestom po visoravni ponovno do jezera Yamanakako i prijevoja Kagosaka nakon čega slijedi spust  prema cilju na stazi Fuji International Speedway centra. Ovo je vrlo zahtjevna staza s jako puno penjanja i relativno kompliciranom topografijom kretanja. Nateži i odlučujući dijelovi staze će svakako biti usponi a onaj krucijalni je prijevoj Mikuni na 34 km. do cilja koji je dug 6,5 km s prosječnim nagibom od 10.6% ali koji u maksimalnim vrijednostima dostiže i 22 %. To su postoci koji definitivno odvajaju one koji mogu pobijediti ovu utrku od onih koji to ne mogu. Prije toga na polovici utrke se nalazi uspon na brdo Fuji Sanroku koji je dug oko 15 kilometara ali je relativno lagan s prosječnim usponom od oko 6%. Tu bi se mogle desiti prve ozbiljnije selekcije u glavnoj grupi. Prosječna temperatura u ovom djelu godine na lokacijama kuda prolazi staza je između 29 i 31 stupanj ali je vlažnost zraka vrlo velika.

Za koga navijati?

Mi ćemo naravno navijati za našeg Josipa ali kao veliki favoriti slove i naši susjedi Slovenci – Primož Roglić i u prvom redu ovogodišnji pobjednik Tour de France-a Tadej Pogačar kojima također držimo palčeve. Da pobjede, naravno. Ostali favoriti su belgijanci Wout van Aert i Remco Evenepoel i tu bi se negdje zaustavili jer je dalje lista poduža a i ne bavimo se prognozama. Uostalom, pogledate utrku i saznajte sami kako će završiti. U tome je i čar.

Cestovna utrka Elite i U23 kategorije je na programu u subotu 24. srpnja u 11:00 sati po lokalnom vremenu pa vas sve pozivamo da ju pratite i bodrite našeg Jospia Rumca. Mi ćemo sigurno.

Josip Rumac

Sportski pozdrav

Škola biciklizma Zagreb